ponedjeljak, 17.09.2007.

RIBANJE I RIBARSKO PRIGOVARANJE

Svi koji ste očekivali nešto u rangu Hektorovića, razočarat ćete se. Naslov je u funkciji zavaravanja protivnika. Iman potrebu podiliti ovo s ostatkom univerzuma. Učite na tuđim greškama, isplativije je. Da počnem. Krenem. Startam. Ovaj, evo me, izgubila san misao pa kopkam. Potraga nije rezultirala ničim, ali nije važno, nastavit ću ja.
Ovo je jedna morska alegorijska priča s poukom(za one koji proniknu i nađu ovo smislenim). Poukom, ne paukom. Riječ je, naime, o vršama i parangalima. Točnije, njihovoj interakciji, razlikama, sličnostima, posljedicama i mnogočem drugom povezanim s ovom temom.

Dakle-vrše. Nemojte ih bacati. Ali stvarno. Otkačiti vas može samo neka druga osoba, ne možete samostalno odustati, odnosno otkačiti se (ako ne razumite, povežite malo).
I onda kad vas taj koji vas je otkačija zakvači pa se on od vas otkači, opet ste na početku. Upadate u začarani krug, circulus vitiosus.

Parangali su nešto liberalniji. Neobvezujući. Samostalno upadneš i ispadneš. Svojevoljno. Bez pritiska. Dođeš, vidiš, pobijediš i nestaneš u vidu magle.
Iz priloženog je očito šta se meni dogodilo.

Kad smo već kod alegorijskog ribarenja, onda ću nastaviti s alegorijskim šahom. Meni su dodijelili figuru topa. Tila san biti lovac, ali je ta figurica bila rezervirana. Sad moran čekati da mi pješaci (a.k.a. Obojena Kaciga) otvore polja…nikako ne mogu u napad. Jedan lovac je već poduzea nešto, a jedan konj djeluje samo vikendom. Kraljica je već odavno upala. Njoj ide već neko vrime.

Uskoro minjan mmjesto prebivanja. Malo mi je muka. Bolje mi je da mučin. U zadnje san vrime ovlašteni distributer gluposti.

Pozdrav Luci koja vikendom ide iz bunara u bunar, Magdaleni koja ime svega, ali nema njega, Ivani koja ima svega, ali nema sriće, Jopi kojoj je jedina želja skoknit do Egipta i Višnji koja je drugi put na njivi, a treći put u štali.

| 19:27 | Komentiraj (12) | Print this! | #

ponedjeljak, 23.07.2007.

ZLOČIN I KAZNA PO KOMANDANTU MARKU

Utvrda Ontario, glavni stožer vukova komandanta Marka, utonula je u san dok budne oči stražara motre jezero.
Vratija se Šime.
Imamo sunce.
Imamo more.
Belzebubove mi brade.
Opet je sve dobro.
Valjda.
Ne moran raditi ništa…čudan osjećaj…ali stvarno…stalno iman osjećaj da nešto moran napraviti, a neman ništa…dobro, osim možda jedne stvari koja je u biti više želja nego obveze…
Hoćeš li napokon začepiti, pernati čovječe?
I tako…nije da baš iman šta reći pa je bolje prestanem…ostavi tu bačvu! Odnijet ćeš nešto drugo za uspomenu.


Uglavnom, ovo nema baš veze ni sa čim, ali dogodilo se to da san igrom slučaja gledala nogometnu utakmicu. Ne sićan se ko je igra, ali ionako nije važno za priču u globalu. Uglavnom, utakmica počela i meni je pozornost privuka sudac. Privuka me iz razloga šta je izgleda ka seljačina, ali onda san počela razmišljati o sucu. Dakle, nogometni treneri su većinom umirovljeni nogometaši.
(Ne vidite poveznicu sa sucem? Evo sad ću, dobro, bolno sam svjesna činjenice da je vrijeme novac.)
Ako su treneri umirovljeni nogometaši, jesu li onda suci promašeni nogometaši? Kako uopće netko odluči biti nogometni sudac? Ako su oni promašeni nogometaši, mora da je vrlo bolno trčati pokraj 22 uspješna nogometaša, a ti si jedan jedini u crnoj majici uvučenoj u gaće i tvoja primarna zadaća je biti nevidljiv. Jadan, baš san se cilu utakmicu suosjećala s njim. E, ali kad je završilo prvo poluvrijeme, palo mi je napamet da postoji i druga strana medalje. Šta ako su svi nogometaši promašeni suci? Šta ako su svi nogometaši jednom davno željeli biti upravo nevidljivi sa crnom majicom uvučenom u gaće. I šta ako su onda 22 nogometaša na svakoj nogometnoj utakmici ljubomorni na jednog jedinog kvazi nevidljivog čovika s majicom uvučenom u gaće?

| 14:14 | Komentiraj (2) | Print this! | #

četvrtak, 21.06.2007.

JER SVIJET JE BROD BEZ LUKE, VRIJEME VAL BEZ ŽALA, PROLAZNICI MI

Zar gonjenima uvijek novim obalama
U vječnu noć, ko bespovratni san,
U more ljeta nije dano nama
Sidro bar na dan?


Iza mene, u velikim ravnim ulicama, ne hladnoj svjetlosti fenjera izdisao je golemi društveni događaj-četvrtak. Imam potrebu da se pročistim apstraktnim mislima, prozirnima poput vode. Blistava ironija ovog dana neutralizirala je bezazleni nitkovluk kojim sam okružena. Rekli su mi da je iskustvo staračko pravo, ali mislim da nemaju pravo.
Bilo kako bilo, danas iden ća. Vani je predivno i taman je počelo lito, zrak miriše na more i neznan šta sve ne, a ja moran ići udisati mirise užarenog asfalta. Ali nema veze, sve u svrhu školovanja i intelektualnog uzdizanja. Zanemarite ovo, tješim samu sebe.
Jedva se čekan vratiti , ubacit u more, bezbrižno uživati i, naravno, kositi u kasnim večernjim satima…ma, to je samo 3 tjedna…samo…samo…samo…...MA JOŠ NISAN NI OTIŠLA...AJME...!!!

| 15:13 | Komentiraj (6) | Print this! | #

subota, 12.05.2007.

ERA ĆELAVACA

Za početak citat iz filma:
A: 2 su stvari koje nikad ne kupujem.
B: koje?
A: vodu i p***u
B: zašto?
A: zato što je oboje besplatno.


Sad ću započeti razradu naslova.
Opet smo dokazali da smo vrlo povodljiva stvorenja, robovi medija i slično, da dalje ne vriđan ljudski rod kojeg sam član. Pola županije u kojoj obitavam (ali ne zadugo, nadajmo se) je ostalo bez kose. I to ne zbog prirodnih procesa starenja, već zbog medijske propagande koja je momentalno naklonjena pomanjkanju pokrova glave, kose točnije.

Prvo er te el televizija. Ne mogu ne prigovorit, pa evo: skraćenica RTL u sebi već sadrži riječ „televizija“ pa mi nikako nije jasno zašto oni uporno nalaze shodnim govoriti riječ televizija ili, kako češće znaju reći-televizor, dva puta. Dobro, skrenila san s teme, oprostit ćete mi valjda ovu malu devijaciju. Dakle, na televiziji na kvadrat je ona retardirana serija „Zakon braće“. Ta serija sama po sebi nije ništa posebno i ne bi imala gledanost ništa veću od, primjerice, „Tim-the tool man-Taylor“, da nema onog divnog, mišićavog, plavookog i ĆELAVOG kako-se-već-zove muškog stvorenja koji kod curica, djevojaka i žena izaziva sveopće stanje ševodelije koje rezultira prikovanošću za TV ekran. Na taj se način ćelavost polako počela uvlačiti Hrvatima pod kožu, istodobno im odstranjujući kosu s glave. Sad ću još jednom skreniti s teme, ali stvarno mi nije jasno ko bi lud tija kupit KNJIGU o tome kako se snimala serija, ali nekako ne sumnjan da će se naći budale koje će kupiti knjige nadajući se da će se tamo naći koja sličica onog gori navedenog protagonista, štoviše, nadajući se da će po svoj prilici biti prikazan pokoji polu-akt demonstrirajući lažne tetovaže na onom divnom pomno isklesanom tijelu.

Drugi razlog bi mogla, na primjer, biti reklama za vip sa svojim prepoznatljivim sloganom „Svi na nulu“. Opet s hrpom divnih ljudi u reklami. Za promjenu, naravno.

Ja mislin da je Krležin Filip Latinovicz bija ćelav. On je tako jeben lik, onako neshvaćen, autodestruktivan, umjetnički nastrojen, dovitljiv, izgubljen, nesklon mijenjanju mišljenja, direktan na neki introvertan, samo njemu jasan, način. Sto posto je bija ćelav, s velikim, zbunjenim tamnim očima i, temperama ili vodenim bojama, zamazanim rukama. Jednostavno pogodan za cjelovečernji alegorijski maraton.

U neočekivanom napadu altruizma podijelit ću s vama par činjenica:
-okrugli instrumenti jamče veću sigurnost
-turbo punjač nipošto sami ne rastavljajte
-kompaktni model korejskog proizvođača napokon je dobio snažan i moderan turbodizelski motor
-nakon dugog izbivanja vratio se čovjek od čelika


I tako. Luce, naravno da je ovo posvećeno tebi.

| 18:32 | Komentiraj (23) | Print this! | #

subota, 21.04.2007.

PRIHVAĆANJE NUŽNOG ZLA NIJE OPRAVDANJE ZA NEDOSTATK SUPROTNOG

Sjedila sam sinoć u svom omiljenom kutku balkona i pomalo razmišljala, analizirala, kombinirala i osvrtala se na male nepodopštine koje san učinila i koje nisam, a trebala san, i čitala neke stare novine koje su mi pale pod ruku.

Nema sumnje da su oko mene, zbog svijeće, zujali različiti insekti, ali to nije važno. I sad ni ovo nije važno, ali opisat ću kutak. Kad se balkonska vrata otvore prema vani, sa balkonskom ogradom zatvaraju kut dovoljno velik da stanem samo ja. I pogled mi pada jedino na biljku latinskog imena nerium oleander ispred sebe i nebo iznad sebe. Uglavnom, kad se tu uvučem, ne vidi me apsolutno nitko. Čak ni moja susjeda, poznata po tome što vidi, čuje i zna apsolutno sve i koja ne propušta komentirati niti jedan moj izlazak na balkon, uz ispriku zalijevanja cvijeća.

A članak je bio o nasilju u obitelji. Znam da sam već o ovome pisala, ali stvarno…morat ću ponovo. Nasilje u hrvatskim obiteljima raste. O, da. To su statistike. Ali nije mi jasno zašto se svaki, ali baš svaki, svaki put, najkompetentnijima za takve teme smatraju svećenici. Ja nisam protiv Crkve, čak naprotiv, ali zašto je potrebno njezino uplitanje u svaku poru društvenog i javnog života. Stavovi Crkve su apsolutno jasni, nepromjenjivi i bez tendencije ka kompromisu, ali se svaki put smatra dužnom opetovano ih iznositi. Neću niti govoriti koliko se stavovi crkve modernom čovjeku današnjice čine pomalo i apsurdnim (referiram na kontracepciju, slučajevima odbijanja krštenja djece začete umjetnom oplodnjom, generalno stavove o umjetnoj oplodnji i sl.). E, zastranila sam. Da se vratim na svećenika. On je za taj društveni problem okrivio žene, tvrdeći da je jedan od uzroka krize obitelji borba za žensku emancipaciju. Iz toga bi čovjek laik mogao zaključiti da muškarci koji tuku djecu i supruge to ne čine zbog nekih svojih neizliječenih frustracija ili problematične ličnosti, već zbog toga što su se žene emancipirale. I što onda važe visoko argumentirane izjave pravobraniteljica za djecu i žene, kad je sve već bilo rečeno od strane svećenika?!?


Eto, žene su opasne. Treba ih izolirati i ne dati im niti privilegiju disanja. Prašume ionako izumiru, a kad malo bolje razmislim, ženska emancipacija je kriva ta njihovo nestajanje. Uostalom, žene su krive i zato što Europsko prvenstvo neće biti u Hrvatskoj i Mađarskoj. Italija nam, na primjer, nije dala glas jer se Hrvatica Nina Morić sa svojim mužem Talijanom malo bavila ucjenjivanjem.

| 13:09 | Komentiraj (9) | Print this! | #

subota, 14.04.2007.

KAO ŠTO JE JEDNOM NETKO REKAO-PRETPOSTAVKA JE MAJKA SVAKOG ZAJEBA

Omot bombona ostao je gotovo neizmijenjen, izuzev par zanemarivih preinaka koje ionako pretjerano ne utječu na vanjštinu. No, dobro, nije da se na te zanemarive preinake nije moglo uputiti par konstruktivnih kritika, ali to mi u tom trenutku nije previše smetalo-naime, nadala sam se da sitna promjena omota neće promijeniti okus mog omiljenog bombona. Kao i obično, prevarila sam se, ali o tome kasnije.

Gledajući bombon po prvi put nakon dugog vremena (bio je povučen iz prodaje neko vrijeme), anticipirala sam sve moguće okuse, mirise i sve što jedan bombon uostalom može pružiti. Neću poreći da sam ga silno željela otvoriti. I, kao što to obično biva, pri prvom pokušaju to mi je i pošlo za rukom. Ne mogu reći da to nisam očekivala, ali daljnji razvoj događaja me uvelike začudio.

Dakle, prvi kontakt mene i bombona bio je kao i onih dana prije njegova povlačenja iz prodaje, pun okusa, mirisa i svega onoga što može nadražiti osjetila. Bila sam toliko uzbuđena činjenicom da ga ponovo mogu konzumirati, da sam zaboravila na dimenzije kao što su prostor ili vrijeme, a, iskreno, i na moguće posljedice kao što su, hm, pa kolesterol, možda. I tako sam ja potpuno smetnula s uma da će one preinake u jednom trenutku morati nešto značiti i ponovo su me preplavili osjećaji začaranosti i očaranosti tim bombonom da sam ponovno od sebe i bombona previše očekivala, u biti, točnije bi bilo reći da se moja očekivanja bila i više nego irealna. Tako mi, uostalom, i treba kad toliko očekujem od običnog bombona (doduše, nije mi prvi put).

No, ono što sam ja naivno smatrala zanemarivom preinakom manifestiralo se na najgori mogući način. Izgleda da su te preinake za sobom povukle niz drugih koje su bile daleko od zanemarivog, štoviše, bile su zastrašujuće. Bombon ne da je promijenio okus, nego je na sasvim različit način utjecao na moje percepcije. I, suvišno je uopće govoriti da nije ispunio moja očekivanja. Nisam ga trebala niti otvarati.

I da, ponovo je povučen iz prodaje, a ja se, unatoč svemu, osjećam kao ovisnik u procesu apstinencije. Najgore je što znam da će ga, kad-tad, vratiti u prodaju.
I znam da se kaže „Svako zlo za neko dobro“, ali ja stvarno ne vidim dobro koje je iz ovoga proizašlo, a glupi bombon samo je poljuljao moju duševnu ataraksiju i narušio moj unutarnji mir. Tako mi i treba kad jedem previše slatkiša. Ispast će mi zubi.
Da…

| 12:33 | Komentiraj (10) | Print this! | #

ponedjeljak, 26.03.2007.

…PRED OVOM NOĆI KRCATOM ZNAMENJEM I ZVIJEZDAMA, OTVORIH SE PRVI PUT NJEŽNOJ RAVNODUŠNOSTI SVIJETA…

Podnaslov: Krećanin kaže svi Krećani lažu.

Izolacija i kućni pritvor su učinili svoje. Stječem dojam da vršim rad koji je puko maštanje…tek kada se smrkne predmeti i ja izaći ćemo iz stanja neodređenosti…spore, lijene zlovoljne činjenice se, strogo uzeto, mogu složiti s redom koji im želim dati, ali taj red ostaje prema njima vanjski.

…jer ja sam na ovoj obali koju ste napustili i predali bezvoljno, a ponovo počinje kiša…

Moj um je fokus, žarište laži. Grubi obrisi i skice marioneta u grotesknim odrazima izobličene vanjštine i nutrine. Strašila današnjice čija osnovna, suštinska namjena tjerati nametnike i parazitske kvazi nemani, a sada su u procesu identifikacije sa vlastitim oponentima. Jalovi ili pitoreskni preslici istine.

…i ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom…

Istina je nagrižena natrijevim kloridom ili besmislicom slobodnog tržišta na kojem polako gubi cijenu, moć i vlast te grca na rubu vlastitog groba u očajničkim mukama, pokušavajući posljednjem čovjeku objasniti da mu je još uvijek potrebna kao kruh svagdašnji. Međutim, taj posljednji čovjek je još samo jedan u nizu determiniranih zvijeri kojima je zdravorazumno razmišljanje transplatant kojeg s gnušanjem odbacuje kao stranu supstanciju. Propast je evidentna.

…poderi pozivnicu, otkaži večeru, prevari muža odlazeći da se počešljaš u nekom boljem hotelu, dodirni me ispod stola koljenom…

Je li laž neistina ili je istina nelaž? Kauzalni niz X-faktora biva sve duži dok se gubim u ovom tekstu. Je li istina još uvijek vidljiva golim okom na nudističkoj plaži ili je treba tražiti svijećom usred bijela dana? Lažem li ja još jednom samu sebe paradoksalno pišući o istini? Preselit ću se u bačvu (praznu).

…dok gledam more od olova i nebo od borova i čujem udaljene glasove koji se miješaju…


REZ! SCENA 1, DRUGI PUT…

U svoj ovoj žalosti i izgubljenosti popraćenoj mokrim prozorskim staklom s jedne i znojnim s druge, ostaje mi samo jebeni sufiks. Bolja osoba bi nešto učinila.
Ovo je živi pijesak sjena i možda je cijeli svijet glup i pun neznanja…a ja sam dio toga, ergo…

| 22:36 | Komentiraj (10) | Print this! | #

ponedjeljak, 12.03.2007.

NASLOV NAD NASLOVIMA

Osjećate li i vi taj prodorni, truli smrad sveprisutnog neodobravanje? Ne? Ni ja. Iako mi se ponekad čini da je taj miris, koji ne osjećam, začuđujuće intenzivan. Leluja. Tuli.Urla. (ovo su tri najbolja glagola u hrvatskom jeziku, iako isključujem činjenicu da miris može tuliti i urlati, tj. uvodim disjunkciju)

…priče koje za vas davno pripremih možda ću ispričati plačući malim ubogim medvjedima ostavljenima u crnoj šumi…V. Parun- Zvončice, evo ti na…)

…i tako, ja još stojim i gledam se kako postojim…

Kako zrak miriše na lito. To je rezultat čiste hipokrizije nekih transparentnih i transcedentnih sila koje mi ne daju da svoj mozak opterećujem školskim informacijama. I, kad malo bolje razmislim, ja sad ne mogu učiti jer to nije moj izbor. Ja jednostavno ne mogu izabrati učenje. Determinizam mi to jednostavno ne nalaže. (To ću reći mami kad mi ode na primanje). Ja jednostavno uvik iman opravdanje. To je sve kauzalno povezano. I točka. Čekaj, zaboravila san reći i da je svrhovito. E, sad točka. Ali stvarno. Točka.

…zemlja je ispod mojih nogu tako nježna…

Figurativno rečeno ne sviđaju mi se figure. Sve su savršene osim moje…čujem dobro poznati glas: „Neeeeeema ga! Neeeeeeeeeema ga! Koga nema…“

Baš bi mi sad dobro došlo malo gunđanja( ne mogu se onomatopejski izraziti jer stvarno ne mogu tonski oslikati zvuk gunđanja…u biti, da ta rič nije sama onomatopejska rič? Analiziram…kombiniram…)

E, počelo me malo strašiti šta već dugo sanjan sličan san…iden kroz nekakvu ulicu u Zagrebu i uvik naletin na neku pivnicu koja je cila obložena drvom. Unutra stoji nekakva ćelava grdosija koji uporno otkida vrškove papira koje ja nosin…i tako cilu noć…na jednom fragmentu papira šta je okida piše Miroslav Krleža zelenom kemijskom i svi auti koji prolaze su bile boje…jezivo…sad se bojin ić leći…

…kako san danas ekstatična…

ZATO ŠTO SAM JA PRVA I POSLJEDNJA,
OBOŽAVANA I PREZIRANA,
PROSTITUTKA I SVETICA,
SUPRUGA I DJEVICA,
MAJKA I KĆI,
RUKE SVOJE MAJKE,
NEPLODNA I S MNOGO SINOVA,
ČASNO UDATA I SAMA,
ONA KOJA RAĐA I KOJA NIKAD NIJE DALA RODA,
JA SAM UTJEHA U POROĐAJNIM BOLIMA,
SUPRUGA I SUPRUG,
STVORENA OD MUŠKARCA,
JA SAM MAJKA SVOGA OCA,
SESTRA SVOGA MUŽA,
A ON, MOJ ODBAČENI SIN,
POŠTUJE ME ZAUVIJEK
JER SAM SKANDALOZNA I VELIČANSTVENA...

(himna Izidi iz Nag Hammadija; 3. ili 4. st. pr. n. e.)

Ovo je savršeno…daljnje pisanje ovog posta je nepotrebno jer bi svaka pa i najmanja riječ, rečenica ili neka složenija jezična konstrukcija ostala posramljena i zasjenjena ovom veličanstvenošću...

| 23:11 | Komentiraj (16) | Print this! | #

četvrtak, 22.02.2007.

„NE PROKLINJI MRAK, UPALI SVIJEĆU!“

Nemojte ovo čitat. Jer, snosit ćete čitav niz posljedica kao što su: dizenterija, kolera, sifilis, genitalni svrbež, malarija i tifus.
Ja imam potpuno opravdanje za ovakve neargumentirane, bezlične i antikonstruktivne tekstove jer, naime, bolujem od antidepresivnog buncanja s natruhama manijakalnosti. I…čula sam za mozak, al se na znam služit njime.

Znate šta je Oscar Wilde reka? Čovik je reka da (citiram) ništa od onog što se uistinu događa nije ni važno. E pa, induktivni zaključak mi nalaže da ne pišem o realnosti. Jer, tko sam ja da se protivim zakonima logike?
Zato ću ja po ovom virtualnom prostoru razasuti kamenčiće vlastite dubiozne i nadasve relativne kreativnosti, ali zbog hrabrošću deficitnih odlika moje naravi nećete saznati pravo stanje mog duha. Uostalom, i bolje vam je.

I, da ne zaboravim, moram izraziti svoje oduševljenje javnim istupom Crkve pri čemu mislim na njihove savjete psihički i fizički zlostavljanim suprugama. Naime, Crkva smatra i, štoviše, savjetuje ženama da trpe sve to iz jednog vrlo jednostavnog razloga-da spase brak. A osim trpljenja savjetuje im i da zatrudne. Pa, mislim stvarno, neće jedan vrli muškarac tući trudnu ženu. Hm, statistike govore drugačije, nisam li u pravu?
(u slučaju da je ovo izvučeno iz konteksta povlačim optužbe)

E, sad san zaboravila šta san tila reći. Ako san uopće tila išta reći. Hmmmmmmmm…ko od nas vake budale pravi…jesmo li ljudi ili stvari?

Oslušlujem…čujem ograničenje( limes niza, ajme)

Jadno.

Aristotelova teza o slabosti volje je toliko čvrsta da je više činjenično stanje nego puka hipoteza.

Revenge, pure, simple revenge.

…sigurnim će glasom zaglušiti razum, sve što slutnja šapne…

Steven Segal je otporan na metke.

| 22:19 | Komentiraj (10) | Print this! | #

utorak, 06.02.2007.

BIT ĆE BOLJE, NETKO VIČE-NA PAPIRU MRTVO SLOVO...

„I baš kao da poznati putovi, obilježeni na istom nebu, mogu isto tako odvesti čovjeka u zatvor kao i u nedužne snove…“(Stranac)

Unatoč pokušaju demantiranja neizbježnih činjenica i sentencija koje su se kao kule od karata slagale u mojoj glavi, nestabilne na neki pravilan način, samoinicijativno sam počela čačkati po sivim stanicama razvlačeći ih poput špageta u namjeri da osvjetlam vlastitu savjest, ali jedino čemu sam se osvjedočila bilo je konstantno odmatanje i namatanje tih istih sivih stanica, sada oblikovanih u klupko kojim se igrala bolesno okrutna mačka pokušavajući svojim kandžama prekinuti sivu nit i sve pretvoriti u prokleti relativitet.-hehe opet me uvatilo dobro raspoloženje…

Neman ja šta za reć…. Osjećam intenzivni histerični porast negativnih slijepih nagona…ma ipak ću se ja samo nastaviti smijati…ne znan zašto, ali u zadnje vrime iman vizije malih rozih prasaca koji leže na suncokretu…i, šta je najgore, smatram to iznimno smiješnim…

Osvjedočila sam se potpunom pomračenju ljudskih vrednota, nezamislivoj okrutnosti i konstantnoj inferiornosti naspram okoline-je, moš si mislit…

U tom bespoštednom sistemu samotnih sutona, hladnih zima, prevrtljivih proljeća, nesnosnih ljeta i propuhanih jeseni gubila sam se u indiferentnoj svjetini, postajući samo djelićem nečeg što me nikada nije priznavalo kao jedinku, kao jednakovrijednog pojedinca. Ipak, osjećala sam da u sebi nosim nešto što me uzdizalo iznad sve te gomile mediokriteta, ali opet me istovremeno paradoksalno svrstavajući na samo dno-ledeno mi je prstima…

Razmišljajući o svojoj biti opažam koncentrične krugove gluposti-woohoo, ja san podvojena ličnost…

Tada sam uhvatila smisao za kažiprst lijeve ruke i naredila joj da se zaustavi. Sav proces razmišljanja oblikovao je jednu jedinu zdravu primisao : sada znam da nakon školovanja ne želim naći posao koji će iz dana u dan biti prokleto monoton u svojoj identičnosti i ispraznosti, da ne želim živjeti na periferiji ili u nekom predgrađu okružena čoporom djece i mužem šovinistom ili uštogljenim tradicionalistom koji smatra da je ženi mjesto nad štednjakom i da ne želim živjeti u iluziji da me takve stvari čine sretnom i zadovoljnom- slažem se s ovim šta san upravo napisala-dvostruko slaganje…ajooooooooj…

| 21:55 | Komentiraj (12) | Print this! | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © Lasciate ogne speranza(voi chi leggete)... - Design touch by: Tri mudraca

Komentari On/Off

< rujan, 2007  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Opis bloga
...olovka mi je žuljala prst...odlučih je zamijeniti tipkovnicom...shvatih da je prekasno...za sladoled...započeh pisati...na štetu čovječanstva...

Pablo Neruda

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

Napisati,na primjer:"Noć je puna zvijezda,
trepere modre zvijezde u daljini."

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je,a katkad je i ona mene voljela.

U noćima,kao ova,držao sam ju u svom naručju.
Ljubio sam je,koliko puta,pod beskrajnim nebom.

Voljela me je,a katkad sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema.Osjećaj da sam ju izgubio.

Slušati beskrajnu noć,bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.

Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvjezdovita i ona je uz mene.

I to je sve.U daljini netko pjeva.U daljini.
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

Kao da je hoće približiti moj pogled je ište.
Moje srce je ište,a ona nije uz mene.

Ista noćodijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami,oni od nekada,nismo više isti.

Više je ne volim,zaista,ali tako sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho

Drugome.Pripast će drugome.Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas,njeno sjajno tijelo,njene beskrajne oči.

Više je ne volim,zaista,a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav,a tako je pust zaborav.

Jer sam je u noćima,kao ova,držao u svom naručju,
moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
i ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.

ANTUN GUSTAV MATOŠ : UTJEHA KOSE

Gledao sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj,u idili cvijeća,
Na visokom odru,agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj,punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne,
Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš,sve je mrtvo : oči,dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj,mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: -Miruj! U smrti se sniva.

RAVNO DO DNA

Sto pedeset ruža i djelić tvog sna
marširalo je sinoć bez prestanka
dao sam svoj najbolji grad
padali su uz put
oznojeni šampioni ugašenih pogleda

dolazim ti kao fantom slobode
i zato pokaži što znaš
dolazim ti kao fantom slobode
da te vodim ravno do dna

lose prikrivena želja daleki cilj
rutinsko svođenje računa za majmunska lica
provincijski bal s pjesmom na kraju
rasturala se noć
zaspao sam nad otvorenom knjigom
okovana svijest u zlatnom izdanju

dolazim ti kao fantom slobode
i zato pokaži što znaš
dolazim ti kao fantom slobode
da te vodim ravno do dna

a kad zaželiš da se vratiš
pogledaj
omamljena samoćom tvoja sjena
na prozoru
u ogledalu
pred vratima

vidio sam bijes tvrdih momaka
demonska igra odbačenih ljudi
tko je zauzeo mjesto u raju
poštenje ili vlast
tko je hvalio carevo ruho
patuljci s naslovnih strana

RED HOT CHILI PEPPERS-ROAD TRIPPIN'

Road trippin' with my two favorite allies
Fully loaded we got snacks and supplies
It's time to leave this town
It's time to steal away
Let's go get lost
Anywhere in the U.S.A.

Let's go get lost
Let's go get lost

Chorus
Blue you sit so pretty
West of the one
Sparkles light with yellow icing
Just a mirror for the sun
Just a mirror for the sun
Just a mirror for the sun

These Smiling eyes are just a mirror for

So much as come before those battles lost and
won
This life is shining more forever in the sun
Now let us check our heads
And let us check the surf
Staying high and dry's
More trouble than it's worth
In the sun

Just a mirror for the sun
Just a mirror for the sun
Just a mirror for the sun

These Smiling eyes are just a mirror for

In Big Sur we take some time to linger on
We three hunky dory's got our snakefinger on
Now let us drink the stars
It's time to steal away
Let's go get lost
Right here in the U.S.A

Chorus

These smiling eyes are just a mirror for
These smiling eyes are just a mirror for
Your smiling eyes are just a mirror for

Pink Floyd
Wish You Were Here


So, so you think you can tell
Heaven from Hell
Blue skys from pain
Can you tell a green field
From a cold steel rail?
A smile from a veil?
Do you think you can tell?

Did they get you to trade
Your heros for ghosts?
Hot ashes for trees?
Hot air for a cool breeze?
Cold comfort for change?
And did you exchange
A walk on part in the war
For a lead role in a cage?

How I wish
How I wish you were here
We're just two lost souls
Swimming in a fish bowl
Year after year
Running over the same old ground
What have we found?
The same old fears
Wish you were here

VRIJEME ODLUKE

svjetlo u dnu sobe
plavičasti trag
da li me prepoznaješ
o čemu razmišljaš
dim iz cigarete
nosi moje sne
gledam tvoje oči
hladne daleke

hajde dijete otvorimo ples
zamisli da svira najdraži bend
večeras igram samo za tebe
svejedno kako to je nebitna stvar
ne želim pričom da te zamaram
ljubimo se posljednji put

ja ti nudim sreću
kao iluzionist
tamnu stranu grada
govor ulice
ljudi na peronu
sajam taštine
ostaješ u krevetu
bojiš se gomile

hajde dijete otvorimo ples. . .

lice moje predodžbe
rubna fikcija
sjena u ogledalu
krug se zatvara
htjela bi da te nema
ali to ne ide
htjela bi da spavaš
vrijeme je odluke

hajde dijete otvorimo ples. . .

VRATA PODZEMNIH VODA

sretni znamen za moju malu
tri dana sam proveo s njom
cesta dugačka ravna
ne vidiš joj kraja
samo tragovi puta na mome licu

lažni mir nedjeljnog jutra
šugavo je dolje na dnu
mnogo fraza mnogo snova u njenoj glavi
i ništa od želje
da se život bori

punom brzinom krvare egzorcisti
zahuktali stroj na liniji smrti
teško je živjeti mirno sa svojom boli
svejedno da li je mačka crna ili bijela

kako da ne mislim na sive eminencije
nevidljive ubojice efikasnih ruku
kako da ne čujem njihove usne dok mi šapuću
ti si moj ti si moj ti si moj

(zajebi film budalo jedna - op.ur.)

zvao sam telefonom moju malu
jutra su stvorena za to
htio sam da mi kažeš nešto lijepo
nešto kao volim te

kucaj prije nego sto uđeš
tajna su vrata podzemnih voda
kucaj prije nego što uđeš u njenu sobu
tajna su vrata podzemnih voda

UŽAS JE MOJA FURKA

smrdljivi grad zatvara podrume
smrdljivi grad zatvara ulice
smrdljivi grad je zadovoljan sobom
strukture ga dobro furaju

kosijaneri trule u patikama
muda im zaprašuju ceste
guzice spuštaju nisko do poda
kako se oni samo dobro furaju

smrdljivi grad otvara jeftine bircuze
za šljakere sto loču ko pesi
studenti bez diplome
žene bez ljepote
neženje bez stana
putnici bez para
jeftina mjuza teška cuga
lutrija je njihova furka
jeftina mjuza teška cuga
užas je moja furka

POLJSKA U MOM SRCU

gdanjsk osamdesete
kada je jesen rekla ne
gdanjsk osamdesete
držali smo palčeve
rudari
studenti
brodogradilište
svi mi
gdanjsk osamdesete
uzavrele tvornice
dva puta se ne šalju
tenkovi na radnike
nisu se usudili
pobijedili smo svi mi

poljska
u mome srcu mazurka
poljska
nije nikad dala quislinga
svaki dan poloneza
zvoni na mojim vratima
poljski jantar
narukvice
volođine ćuke
šiber u pola cijene
papa wojtyla i ja
gdanjsk osamdesete
redovi za novine
nezavisni sindikati
komiteti zaštite

gdanjsk osamdesete
uzavrele tvornice
dva puta se ne šalju
tenkovi na radnike
tenkovi na nas


SIX PACK - Ovde je kraj

"Ovde je kraj", rece ona "Ja odlazim.
Mislim, cemu zavaravanje
kad ti više nisi ti.
Sad ceš imati vremena pa razmisli
da li si dobio ili gubiš."
A tog je dana bila je lepša od same sebe
tako ozbiljna i stroga po prvi put,
a ja sam stajao i blenuo kao kroz nju,
iznutra razoren, spolja hladan i krut
Ali sam znao da stvari nikad više
nece biti iste kao pre,
sa sobom odnela je vagon srece,
tone smeha, punu sobu ljubavi...
Bilo je jasno kao dan
da je samnom gotovo.
"Ovde je kraj, ja odlazim"-
reci koje nikad necu moci da zaboravim
cesto sebe uhvatim da maštarim,
gledam svoj omiljeni film.
A tog je dana bila lepša od same sebe
tako ozbiljna i stroga po prvi put,
a ja sam stajao i blenuo, kao kroz nju
iznutra razoren, spolja hladan i krut
Ali sam znao da stvari nikad više
nece biti iste kao pre,
sa sobom odnela je
kantu srece, punu sobu ljubavi
Bilo je jasno kao dan
da je samnom gotovo
"Ovde je kraj"...

HLADNO PIVO-NE VOLIM TE

Ne volim te nit' sam te ikad volio
Na tvoje omiljeno pitanje evo ti odgovor
Bio sam mlad i totalno zagorio
Tako je valjda sve to krenulo

Ustao sam ujutro s glavom nateklom
I zakačio malim nožnim prstom o stol
Spotaknuo se o tvoje papuče
U padu otkinuo zastor i glavom puko u radijator

Htio sam ti baciti vazu u glavu
Kad si se probudila i poslala me k vragu
Al sam u agoniji bola stenjao ispod stola
U grču se previjao kad mi je sinulo

Ne volim te nit' sam te ikad volio
Na tvoje omiljeno pitanje evo ti odgovor
Bio sam mlad i totalno zagorio
Tako je valjda sve to krenulo

Od samoće i dobrog sexa nastala je naša veza
Početni žar je bio zavidan
Da nisam svakog dana otkrio još mana
Sad si u mojim očima samo još greška u nogama

Što se smiješ ko hijena to me toliko ne smeta
Koliko neke druge navike
Nit' što vreće od tampona bacaš stalno sa balkona
Samo jedno ipak ne razumijem

Nije mi jasno
(nije nam jasno, nije nam jasno)
sto ne zatvaraš zubnu pastu
u stvari:

Ne volim te nit' sam te ikad volio
Na tvoje omiljeno pitanje evo ti odgovor
Bio sam mlad i totalno zagorio
Tako je valjda sve to krenulo

Ne volim te nit' sam te ikad volio
Na tvoje omiljeno pitanje evo ti odgovor
Bio sam mlad i totalno zagorio
Tako je valjda sve to krenulo. Ne volim te


Bilbo: ''Star sam Gandalfe. Možda ne izgledam tako,ali se tako osjećam. Osjećam se tankim...nekako rastegnutim,kao maslac razmazan prako praviše kruha. Treba mi odmor.''
Ian Holm,''Gospodar prstenova''

BIlbo:''Ne znam pola od vas pola toliko dobro koliko bih volio i volim pola od vas pola toliko dobro koliko taslužujete.''
Ian Holm,''Gospodar prstenova''

Galadriel:''Svijet se mijenja. Osjećam to u vodi.Osjećam to u zemlji. Mirišem to u zraku. Mnogo od onoga što je nekad bilo sad je izgubljeno jer nema živih da bi se sjećali.''
Cate Blanchett,''Gospodar prstenova''

«Kad bi moj prijatelj…priredio slavlje,
a mene ne bi pozvao, ne bi mu nimalo
zamjerio…Ali kad bi moj prijatelj patio,
a ne bi dopustio da patim s njim, osjetio bih
jaku gorčinu. Kad bi zatvorio vrata svoje tuge
preda mnom, ja bih kucao na njih dok me ne
bi pustio u kuću svog žalovanja i podijelio
sa mnom ono čega sam dostojan.
Kad bi me smatrao nevrijednim,
Nepodobnim da plačem s njim,
Osjetio bih to kao najstrašniju uvredu
Koju mi je mogao nanijeti…»
Oscar Wilde

Dejeme decirle, a riesgo de parecer ridiculo, que el revolucionario verdadero esta guiado por grandes sentimientos de amor."
"Let me say at the risk of seeming ridiculous, that the true revolutionary is guided by great feelings of love. "
Che Guevara

"We've got this gift of love, but love is like a precious plant. You can't just accept it and leave it in the cupboard or just think it's going to get on by itself. You've got to keep on watering it. You've got to really look after it and nurture it. "
John Lennon

"When the power of love overcomes the love of power the world will know peace."
Jimi Hendrix

"You don't need a weatherman to know which way the wind blows."
Bob Dylan

"You only live once, but if you do it right once is enough."
Joe Lewis

"Revolution is not a bed of roses. A revolution is a struggle to the death between the future and the past."
Fidel Castro